Kada bi Organizacija znala što Organizacija zaista zna
Nedavno sam na Linkedinu provela anketu s pitanjem “Što mislite koliki postotak vašeg znanja/sposobnosti je prepoznala, i koristi organizacija u kojoj radite?”
Odgovori su bili kako slijede:
24% ispitanika => manje od 25%%
40% ispitanika => između 26% - 50%
22% ispitanika => između 51% - 75%
14% ispitanika se izjasnilo za 76%-100%
Očekivala sam sličan trend, ali nisam mislila da je situacija toliko loša. U želji da saznam u kojoj mjeri je postotak ovisan o funkciji/poziciji koju osoba obnaša otkrila sam kako je među zadnjih 14% uz iznimku od dvije osobe, svaki ispitanik član uprave, vlasnik tvrtke ili partner u društvu, za sve ostale hijerarhijske razine odgovor se nalazi između 0% - 75%.
Činjenica je nepobitna - organizacije jednostavno ne znaju što njihove organizacije znaju i na taj način gube velik potencijal za kontinuirano stvaranje dodane vrijednosti, za podizanje zadovoljstva klijenata, produktivnost, zadovoljstvo zaposlenika, privlačenje novih talenata i reputaciju kompanije.
Razlozi tome leže u industrijalizaciji i s njom povezanim otuđenjem.
U proteklih 109 godina, uvođenje i stalna optimizacija rutina, omogućila je da velikom broju ljudi pružimo veću količinu i bolju kvalitetu robe nego ikad prije. No, tajna uspjeha nije bila samo u uvođenju strojeva i rutina već i dosljednoj podjeli rada.
Svugdje gdje se radni procesi raščlanjuju prema vještinama, obuci i stručnosti, produktivnost je rasla, no istovremeno je započeo i proces otuđenja. Stručnjaci raspodijeljeni u različite funkcionalne odjele zapravo se međusobno ne poznaju i ne razumiju te pojedini radnik više ne zna ili ne razumije povezanost između svog rada i proizvoda/usluge koju proizvodi.
Pitanje je u kojoj mjeri sa strane radnika postoji želja da tu povezanost opet otkrije, jer je preduvjet znatiželja, koja se kulturološki kažnjava/la zbog odstupanja od utvrđenih smjernica i pravila od kojih industrijsko društvo živi. Sustavno ukroćivanje vidimo već u školskim danima kada djeca izgube najveći dio svoje urođene kreativnosti te se nastavlja i u odrasloj dobi kroz poslovne edukacije, treninge i radionice.
Američki fizičar Richard Freynman takav je pristup nazvao “kultom poznatog”. Didaktičari i pedagozi pravi su zagovornici i zaštitnici poznatog, šireći postojeći kontekst kao jedini ispravni i zatvarajući prostor za propitkivanje. S druge strane pak, birokracija nagrađuje ljude koji će ostati takvi kakvi jesu, lišeni propitkivanja i koji će se i dalje klanjati paradigmi. I iako novi poslovni modeli i metode obećaju nove pristupe, riječ je samo o novoj ambalaži sa starim komfornim sadržajem izraslom na uvjerenjima industrijskog društva - dakle štovanje “kulta poznatog”.
U društvu znanja nam trebaju pravi majstori svog zanata, koji razvijaju nove majstore prenoseći “žar, a ne pepeo”, jer pepeo je mrtav i hladan, poput optimizacije rutinom čiju će ulogu preuzeti digitalni kodovi i roboti. Treba nam poticanje individualnosti, samoodređenja i samoaktulizacije koje će pak omogućiti da ljudi rade ono što najbolje odgovara njihovom biću, njihovoj osobi, njihovoj individualnosti i na taj način pridonositi daljnjem razvoju kako organizacija, kompanija, tako i društva. Treba nam sloboda misli i djelovanja i sloboda da svoje znanje prenosimo dalje.
Prirodno je i razumljivo kako je upravljačkim strukturama teško prihvatiti činjenicu da organizacije i tržište više ne mogu kontrolirati.
Prirodno je i razumljivo kako s postojećim organizacijskim dizajnom i paradigmom upravljanja ne mogu odgovoriti na kompleksnost te da neće otkriti koje se blago u vidu znanja i iskustva te majstorstva krije u kolegama/icama.
Prirodno je i razumljivo kako sa slikom čovjeka (prema Douglas McGregorovoj Teoriji X i Y) koju je izgradila industrijalizacija nikada neće radikalno i trajno pouspješiti svoju organizaciju.
Što nije i ne smije biti prirodno je nestanak sumnje, jer kako je Rene Descart rekao:
“Sumnja je početak mudrosti!”.
TT
Izvor:
Linkedin anketa Dijane Vetturelli
Wolf Lotter, “Zusammenhänge - Wie wir lernen, die Welt wieder zu verstehen”, Edition Körper, 2020
