Vođenje projekata ili kako sam pronašao drvo u šumi?
Ništa nije teže napisati, nego blog o nečemu o čemu svi misle da su u pravu. Još kada je to tvoj prvi blog znaš da si u problemu. No, sada barem ne diskutiramo o teškim temama kao što je pitanje je li Dinamo zaista dočekao proljeće u Europi, pa ćemo možda uspjeti izvući neki pametan zaključak.
U ovih nekoliko redaka bit će riječi o provedbi jednog dugoročnog projekta i mjerenja njegovog uspjeha. A to zna biti dosta delikatna tema, pogotovo kada svoja razmišljanja dijeli netko bez previše iskustva.
Iz moje perspektive, Radićev povijesni usklik “ne srljajte kao guske u maglu” trebalo bi svakog jutra puštati na radiju, jer bi (barem mene) sigurno podsjetio na neke pogreške koje ponavljam kod provođenja projekata. Često od te magle (ili šume) nisam vidio drvo i projekt se realizirao, a da niti jedna stavka u dijelu “ciljevi projekta” nije bila zadovoljena.
“E, a koji je bio cilj u ovom projektu o kojem si rekao da ćeš tu pisati?” – pitaš me neprimjetno, taman u pravom trenutku.
Cilj je bio potaknuti zaposlenike da postanu najbolja verzija sebe – kako za sebe i svoju okolinu, tako i za jačanje zajedništva među sobom.
Na prvu sam odmah znao da u takvom projektu brojke neće pokazati njegovu pravu snagu. Mjeriti nešto s tako apstraktnim ciljem, besmisleno je. Obična šminka.
Ono što je važno znati, projekt o kojem pričamo imao je dvije faze, provodio se više od godinu dana, uključivao je više od 300 zaposlenika i imao je desetak vanjskih suradnika. Nije da sam sebi skačem u usta, ali u ovom slučaju su brojke dosta korisne da ispričaju kompleksnost (ako ne i kaotičnost) ovog projekta.
U toj kompleksnosti smo svi - vanjski suradnici, klijent i ja - znali zalutati u prije spomenutoj “magli” i s vremenom je nervoza ulazila u sve uključene strane.
Shvatio sam kako mi je u provedbi projekta najbitnije u budućnosti NE ponavljati sljedeće greške:
- Pogrešan kalkulator: Svaki puta kada rezultate projekta mjerim kroz brojke, računica bude pogrešna. Brojke su odlične kada treba dočarati na kakvom smo putu, ali ne i koji je njegov cilj. Kako bih sigurno stigao do cilja (odnosno sretan dočekao outcomeprojekta), vrijedi prvenstveno razmišljati o svrsi i kvaliteti provedbe. Ostale računice ne treba uzimati u obzir.
- Sukob mišljenja: Jednostavnije rješenje nije nužno i bolje rješenje. Nekada nas vlastite odluke, zbog kratkoročnog zadovoljstva koje nam pruža izbjegavanje konflikta s klijentom/suradnikom, udaljavaju od zacrtanog cilja. Sukobljavanje mišljena s nezadovoljnim klijentom nikada nije ugodno, ali što se prije pozabavimo tim problemom – to bolje.
- Jasno voditi: Kako bi projekt bio “podnošljiv” za sve uključene, konstantno je potrebno podsjećati na cilj projekta i kako ćemo do njega stići. Jasno vođenje projekta nije jednostavan zadatak i potrebno je sa svim uključenim stranama održavati otvorene linije komunikacije. Ciljevi projekta trebaju biti jasni svim dionicima, bez obzira na kojem smo putu.
Kroz poštivanje te tri smjernice, pomogao sam Radićevoj magli da se u miru raziđe i sebi da vidim pravi uspjeh projekta. Na moje iznenađenje, on je došao onda kada sam završio svoj dio vođenja i prepustio projekt u ruke onih kojima je bio i namijenjen – ranije spomenutih 300 zaposlenika.
Oni su nakon završetka projekta, koji je uključivao volontiranje u brojnim udrugama diljem Hrvatske, odlučili kroz samoorganizaciju ponovo pokloniti svoje vrijeme navedenim udrugama i nastaviti širiti pozitivnu energiju i jačati zajedništvo. Štoviše, njihov su primjer odlučili slijediti i neki od vanjskih suradnika.
Iz današnje perspektive, možda se nitko neće ni sjećati projekta koji je sve to pokrenuo. No, to bi trebala biti i njegova svrha, zar ne?
——————
Za sve svoje upite slobodno me kontaktirajte na filip.mott@vetturelli.com
